"Kravji bal" na Bohinju a bez krava

Na Bohinju bez štambilja i bez krava

U nedjelju, 26. rujna 2010. krenula sam kao vodič na izlet u organizaciji agencije "Štok travel" iz Viškova na manifestaciju "Kravji bal" na Bohinj. Simpatični 21 putnik, među kojima moje prijateljice, poznanici i preostali putnici. Polazak u 6,00 s Delte pa preko Viškova, Kastva i Matulja za Bohinj. Kratko zaustavljanje na Lomu. Vrijeme očajno: cijelo vrijeme je pljuštala kiša a na autoputu smo vidjeli i nesreću.
Dok su stigla dva preostala busa izletnici su malo istegnuli nožice do spomenika prvim "pentračima" na Triglav.
Proslijedili smo do Ukanca gdje smo se uputili na veliku livadu gdje se inače održava manifestacija. No, manifestacije nije bilo, tek nekoliko štandova sa proizvodima, klupice pod šatorom. Manifestacija je otkazana zbog kiše i 55. jubilarni Kravji bal održat će se naredne 2011. godine.

55. Tradicionalni Kravji bal v Bohinju in LesEn Demo - ODPOVEDANO
26. 09. 2010; Ukanc, ob 10:00 uri- Prireja: TD Bohinj

Moj Bože, što sad.
Evo nekoliko ilustracija o tome što se ipak može na Ukancu bez krava i bez bala.
Bilo je tu i dobrih stvari, ali nije bilo onog glavnog radi čega smo došli. I, najvažnije, bili smo na svježem zraku!!!
Na Ukancu smo ostali do 12,30 sati i nakon toga (na sugestiju Slovenaca i organizatora) krenuli natrag te usput pogledali u Staroj Fužini Planšarski muzej. Ulaznica je koštala 2€ura.Nakon razgledavanja povijesti pravljenja sira proslijedili smo za Bled i tamo stigli u 14,30 sati. U vremenu predviđenom za bivanje moglo se mnogo toga. Izletnici su bili vrlo srdačni, odmah su pohrlili u vlakić i vozili se oko jezera za 3€ (vožnja u trajanju od 20 minuta), papali kremšnite za 2,90€, željeli čak na otočić i tome slično. Eurić sim, eurić tam, ali svi su ponešto pazarili. Kiša nas je poštedjela pa se moglo i šetati i ne potrošiti ništa. Osobno, nisam se odhrvala ni vlakiću ni kremšniti, a bilo je tu još ponečega.
Točno u 17,30 sati krenuli natrag i uz zaustavljanje na Lomu stigli u Rijeku (opet preko Matulja, Kastva i Viškova) u 21,00 sat.

Subotina po starinski

Samanj u Storen grode Buzete

U nedjelju, 12. rujna 2010. odvezle smo se Cliom (važan a nigdje ga nema) Tatjana, Ljerka i ja u Buzet kako bismo kupile sok od aronije koji bi tamo trebala prodavati firma iz Višnjana. Sajam i događanje se trebalo započeti u 12,00 sati. Tako je i bilo. Iz Rijeke dođosmo malo prije toga, za 45 minuta vožnje kroz tunel Učka, popesmo se malo teže do grada i eto nas. Nismo se ni snašli a ono evo i naših dragih prijatelja Branke i Marinota Leidl.

Potom smo krenuli u obilazak sajma. Bilo je svega i svačega oku ugodnoga.

Našli su se i naši proizvođači soka od aronije. Bilo je tu i džema i likera, sve okusu ugodno.

Nismo odoljele niti štandu s kruhom i kolačima.

Bilo je tu mnogo toga simpatičnoga:

Potom se malo i prigladnjelo pa smo otišli na jedan od trgova gdje su stolovi i kuhinja zaposjeli ljudima portune (slično kao moja Sofija za otvaranje Riječkih ljetnih večeri). Bilo je tu svega dobroga za "pojist i popit". Hrana se čekala u "fili".

Ja sam odabrala fuže s gulašom od istarske kobasice. Odličan! Žao mi je da nisam mogla što drugo, ali ovo i buzetsko pivce našlo je svoje mjesto u trbušiću, ukupno 40 kuna. Može!

Da bude i uhu ugodno pobrinuli su se "armonikaši".

I što da još čovjek kaže riječju i slikom. Bila je tu i službena glazba:

A i njega su jadnoga dovukli, brižno blago.

A da bih nekoliko narednih dana mislila na lijep izlet proveden u Buzetu kupila sam kilo lisički i narednih se dana sladila juhom, gulašom s palentom, rižotom i gulašom s fužila. Cijena gljiva 50 kuna kilogram. Prije odlaska kući popile smo kavu, macchiato i capuccino u hotelu u Buzetu: sve skupa 15 kuna.

I što da čovjek kaže, samo jedno: Istra nam je draga i mila.

Krstarenje Dunavom i Beč

U srijedu, 1. rujna 2010. godine krenula sam preko agencije "Roli-tours" iz Rijeke na petodnevno putovanje pod nazivom "Krstarenje Dunavom i Beč". Da ne zaboravim kako je to bilo, evo male bilješke sa slikicama.

Krenuli smo u 7,00 sati s Delte i kroz Sloveniju (zaustavljanje na Lomu) i prelijepu Austriju (zaustavljanje oko 12,00 sati u Landzeitu za ručak) stigli oko 16,00 sati u Passau. Smještaj u vrlo ugodan hotel.

Vrijedni Roland (vodič i vlasnik agencije) odmah nas je poveo u razgled prekrasnog gradića u koji bih se sigurno opet vratila ako bude neke prilike. Imali smo slobodno veče.

Drugi dan, u četvrtak 2. rujna 2010. razgledavali smo ujutro nakon doručka još malo Passau, vidjeli gdje ćemo se ukrcati na brod i dobili slobodno. Na brod "Kaiserin Elisabeth" trebali smo se ukrcati u 13,30 sati, polazak u 14,00 sati, ali se ipak krenulo s malim zakašnjenjem u 14,30 sati.

Vožnja je bila simpatična uz zaustavljenje u Engelhartszellu i Obermühlu, potom bogata večera na brodu i dolazak u Linz u 20,30 sati. Odlazak u hotel, spavanje i drugo jutro opet dalje: u petak 3. rujna 2010. natrag na Kaiserin Elisabeth u 8,30 sati. Uslijedila je cjelodnevna vožnja (u Beč smo stigli oko 22,45 sati) sa dva zaustavljanja od po 90 minuta.
Prvo zaustavljanje bilo je u mjestu Grein gdje smo odgibali u dvorac Greinburg, bili počašćeni čašom sekta (pjenušca) i prisustvovali u viteškoj dvorani prekrasnom polusatnom koncertu.

Potom smo se vratili na brod i nastavili krstarenje. U kasnim popodnevnim satima zaustavili smo se u Dürnsteinu, živopisnom mjestašcu važnom zbog zatočeništva engleskog kralja Richarda Lavljeg Srca.

Mjesto i okolica poznati su po proizvodnji marelica i svega što se od marelice može proizvesti: džemovi, likeri, rakije, čokolada i sl. Naravno, uslijedila je kupovina.

Po povratku na brod uslijedila je i ovo veče bogata večera uračunata u cijenu. Baš smo se lijepo napapali! Kasno navečer (cca 22,45 sati) pristali smo u Beču i busom se odvezli do hotela Wien Austria Trend Hotel Bosai.

Nažalost, hotel je od centra bio udaljen 25 minuta vožnje našim busom.

U subotu 4. rujna 2010. krenuli smo u 8,30 sati s "vodičkinjom" u razgled Beča, a potom u razgled dvorca Schönbrun (ili ZOO-a, ulaznica 14,00€, po želji).





Osobno sam se opredijelila za razgled zoološkog vrta i vidjela malog slonića Tonića, medeno.


Nakon toga smo se opet vratili u centar Beča i od 15,00 do 20,45 sati imali slobodno za shopping ili daljnje razgledavanje Beča. Obzirom da su me nožice zaboljele od prethodnog razgledavanja i šetanja po zoološkom vrtu, ostavila sam Hofburg i caricu Sissi te Mariahilferstrasse za jedan drugi put. Beč je uvijek putovanja vrijedan. Autobus nas je vratio u hotel gdje smo od umora odmah pali u krevet.


Došao je i zadnji dan: nedjelja 5. rujna 2010. Relativno rano (8,30 sati) nastavili smo razgled Beča odlaskom do dvorca Belvedere (sagradio ga vojvoda Eugen od Savoje iliti Savojski)

a potom u Prater gdje smo se svi lijepo popentrali na Riesenrad za 8,50€.

Potom smo u 12,00 sati krenuli za Rijeku uz usputno zadržavanje za ručak oko 13,30 u Landzeitu.

Uz mali gumidefekt (o, Bože, dogodi se svakome) i zaustavljanje na Ravbarkomandi stigli u Rijeku u pristojno vrijeme u 21,00 sat.

Sve u svemu zgodno za vidjeti, iako je šteta da se nije mogao ukomponirati Linz. Ja bih na račun Beča, skratila ga za jedan dan, dodala Linz. Praktički je moguće. No, ostavit ćemo to dragom organizatoru Rolandu na volju za drugo putovanje i neke druge putnike. Njemu svaka čast i čest na trudu, strpljenju i organizaciji.