Izlet u Umag i Labin

Izlet Udruge umirovljenika Rijeka,

utorak 29. studenoga 2011.

U organizaciji riječke Udruge umirovljenika krenulo je 48 izletnika na jednodnevni izlet u Umag i Labin. Vrijeme je bilo SUPER! Mjesto polaska: ispred "Slavice". Vođa puta: naš vjerni Andrija. Našto malo iza 10 sati stigli smo preko istarskog ipsilona do Umaga (pauza od 20 minuta u Pazinu: odlična kava i fritulice u kafiću na pumpi). U Umagu nas je dočekala simpatična vodičkinja i dva puna sata nas vodila po Umagu i lijepo nam ga pokazala. Bio je to moj ponovni susret s Umagom nakon . . . . . (bolje da ne govorim koliko vremena) i moram priznati da se mjesto izgradilo. Posjetili smo i gradski muzej.Potom smo se prošetali i po lukobranu dugačkom 400 metara.Nakon svega otišli smo na dobar ručak u vrlo lijep restaurant pod imenom "Ma-ni". Nakon dobrog ručka (juhica, pečena svinjetina sa pečenim krompirom, salata i mali slatki završetak) vratili smo se do autobusa i lagano krenuli za Labin. U Labinu nas je dočekao vodič Mario u tradicionalnoj rudarskoj odori i vrlo opširno nam pokazao Labin.Na sličici naš Andrija i vodič Mario. U Labinu me posebno impresionirala ploča na zgradi gdje je nekad djelovao Aldo Negri.Vraćanjem ulice prevedene na hrvatski (danas Uljarska) gdje je nekad u Rijeci Aldo Negri imao svoju ulicu, ima u Rijeci na Škurinjama Negrijeva ulica (uz Ivu Lolu Ribara i druge partizane), valjda je to on. Spustila se tiho večer i mi smo daleko uz more ugledali Rabac.Popili kavu i u 17,45 sati krenuli za Rijeku gdje smo stigli oko 19,30 sati. Sve u svemu bilo je lijepo. Družili smo se, osvježili uspomene, naučili ponešto novo, bili na svježem zraku i svi zadovoljni došli svojoj kući.

Andrija nam je obećao da će nas opet u ožujku 2012. godine odvesti na izlet. Super! Andrija, držimo Te za riječ!

Europski tjedan kretanja, Riječka šetnjica

Rijeka u kretanju:

Riječka šetnjica u nedjelju 18. rujna 2011.

U okviru Europskog tjedna kretanja organizirana je treći dan kampanje Riječka šetnjica čime se i Grad Rijeka priključio Europskoj mreži zdravih gradova. Pod motom "Svi na Riječke šetnice!" i pod vodstvom Dragana Japela iz Planinarskog društva "Duga" organizirana je šetnja s Donje Vežice prema Astronomskom centru Rijeka.Moje drage prijateljice Branka i Ljerka odobrile su da ih fotografiram s dragim gospodinom Andrijom Tkalčevićem, tajnikom Udruge umirovljenika iz Rijeke.
Šetnjica je krenula nešto iza 10,00 sati nakon što su svi sudionici dobili na poklon prikladne majice i 0,5 l vode. Krenuli smo i evo nas začas na prelazu iz Donje na Gornju Vežicu.Stigli smo na prvi vidikovac gdje je gospodin Mladen pokazivao nama uvijek drago remontno brodogradilište "Viktor Lenac".Korak po korak, nogu na nogu po Gornjoj Vežici.A kad smo se izverali na područje Svetog Križa puknuo je prekrasan pogled na okolicu.Stigli smo i do Planetarija gdje smo svi opet dobili darak: super sendvič iz Gric&Guca. Hvala im. Jedina je bila šteta da je kafić bio zatvoren, a i Planetarij. I penzići, i mlado i staro, rado bi bili tamo nešto konzumirali, a i Planetarij razgledali. A i oni bi nešto zaradili. No, nakon što smo se vratili opet natrag pješice na početnu točku tj. okretište na Donjoj Vežici, popili smo si željeni napitak i lagahno otišli svojim kućama. Osobno sam stigla kući u 13,00 sati. Hvala Gradu Rijeci i ostalim organizatorima i sponzorima. Bilo nam je lijepo, a i kretali smo se.

Čarolija austrijskih glečera i vrhova

Ledena špilja "Eisriesenwelt" (Werfen) i ledenjak Dachstein (Schladming),
27. i 28. kolovoza 2011.

Izlet u organizaciji turističke agencije "Roli tours" iz Rijeke.

Kada čovjek pomisli da će se raspametiti od vrućine, topline u stanu, cjelonoćne buke od glazbe (nazovimo to tako!), žamora onih koji su pretvorili dan u noć i na kraju noćne buke "zelene pijace", tada zaista rado pohrli na izlet u Alpe. Tako smo opet nas tri krenule na izlet koji je već u startu najavljivao da će biti malo zahtjevniji u pogledu pješačenja, ali što bi to bilo nama koji stalno tako hodamo. I okupismo se tako u subotu, 27. kolovoza, ukupno nas 19 većinom jačih "hodača", a malo manji broj onih koji koji vole do vrha stići vozeći se bilo čime. Krenuli smo u 6,00 sati, volan je bio u rukama iskusnog Bože koji je nas planinare puno puta negdje vozio. Uz uobičajeno zaustavljanje na Lomu i Ebenu u Austriji stigli smo do žičare za "Eisriesenwelt" kod Werfena.


Vodič i vlasnik Roland kupio je karte, a mi smo po laganoj kišici krenuli do žičare. Nakon hodanja od cca 20 minuta, pa i kroz jedan tunel, stigli smo do žičare i popeli se kratkom vožnjom do 1.575 metara.
Troje nas ostalo je u gostionici ne htijući po kiši ići do ledene špilje, pa čak i najveće na svijetu. Budući da je kiša bila sve jača pa se čula čak i grmljavina, lagano smo se svaki sam za sebe spustili na početak. A naše grupe niotkuda. Ispostavilo se da je zbog nevremena žičara prekidala svoj rad. Pišući razglednice sačekali smo i ostale i krenuli na večeru u vrlo simpatičan panzion gdje nas je čekala odlična večera. Vlasnik je lovac, ulovio je jelena i priredio nam ga za večeru. Super! Nakon dobre večere pali smo u krevet kao pokošeni. Jedva mi je cimerica stigla reći kako je bilo u špilji: zanimljivo ali malo premračno. Nije to osvijetljeno kao (nekad naša) Postojnska jama.
Drugo jutro, u nedjelju 28. kolovoza 2011. krenuli smo nakon jako dobrog doručka u pohod na glečer Dachstein. Mnogo sam očekivala od toga, jer je sve ukazivalo da će i dan biti prelijep, a i cijena uspona žičarom je 31,00 Euro, nije malo. Za čas smo se našli na ulazu u područje i stigli do uspinjače. Pričekali smo i krenuli s ukrcajem. Osobno sam odustala u zadnji tren pred polazak gondole. Sa 1.700 m gondola ih je odvezla na 2.700 metara gdje su imali lijepi razgled s najspektakularnijeg vidikovca u Alpama. Ja sam u međuvremenu promatrala Dachstein i okolnu
panoramu.Nisam vidjela ledenjak, ali su mi oni koji su se popeli rekli da je bilo zanimljivo vidjeti i unutrašnjiost glečera a pogotovo "Eispalast", umjetnička djela i skulpture od leda.
Eto, malo smo se rashladili za weekend, hvala agenciji na ideji za ovaj izlet. No, bila sam mišljenja da treba ipak to sve i zabilježiti poradi budućih sudionika. Vjerujemo da će nas Roland povesti i na neki austrijski vrh na koji se neće penjati gondola, već kabine koje funkcioniraju kao Zahnradbahn, a ne kao Seilbahn. Npr: Puchberg am Schneeberg, Schneebergbahn-Zahnradbahn ili npr. Schafbergbahn kod St. Wolfganga-Salzkammergut itd.

Izlet u Nacionalni park Berchtesgaden

Königsee i Kehlsteinhaus (iliti Orlovo gnijezdo), 16. i 17. srpnja 2011.
Izlet u organizaciji agencije Roli tours iz Rijeke Želeći pobjeći od prevelikih vrućina u stanu i neispavanosti otišla sam na kratko putovanje ili izlet u Nacionalni park Berchtesgaden s moje dvije prijateljice. Krenuli smo ujutro u 6,00 sati s Trga bana Jelačića i uz obavezno zaustavljanje na Lomu stigli na Königsee nešto malo prije 13,00 sati. Tu smo se odmah ukrcali u brodicu istog imena i krenuli u pravcu otočića sv. Bartholoma.Nakon tridesetak minuta stigli smo do njega, iskrcali se i u slobodnom vremenu od 60-ak minuta razgledali crkvicu i prošetali otočićem. Sve je bilo medeno, ali sunce je PEKLO da nije bilo razlike od Rijeke i alpske Bavarske.Prethodna retour vožnja brodićem koštala je 12 Eura, a onda smo doplatili još 4,50 eura i nastavili vožnju do Obersee-a. Bilo je jako mnogo osa, pčela i drugih kukaca koji su jedva čekali da nas ubodu. Naravno, mene je jedan ubo u srednji prst desne ruke. Recept: aspirin, pljuvačka i vlažna maramica sve do večeri. Nadajmo se najboljem.
Obersee je bilo savršeno alpsko jezero u kojem su se ogledale okolne planine.Nakon uživanja u prirodnim ljepotama vratili smo se brodićem na kopno i otišli u hotel na večeru. Hvala dragom Bogu da sam se mogla tu noć lijepo naspavati u miru, tišini i hladnoći. Drugi dan ujutro, u nedjelju krenuli smo na ogled Orlovog gnijezda, kuće koju je Bormann poklonio Hitleru za njegov 50. rođendan. To je bilo super. Grupna autobusna karta do vrha na 1834 metra iznosila je 16 Eura. Do kuće se dolazi tunelom od 124 metra a potom i liftom još 124 metra.Odozgo je bio prekrasan pogled na cijelu okolicu. Potom smo otišli još i u Dokumentacioni centar (ulaznica 3 Eura) i razgledali Hitlerov bunker i ostalih naci-vođa . U 14,00 sati krenuli smo autobusom natrag za Rijeku i stigli u 21,00 sat uz stanku za ručak od 45 minuta i pauzu na Lomu. Sve je bilo vrlo lijepo, samo jako neočekivano toplo. Sugestija agenciji: možda bi bilo dobro spojiti ovaj izlet s nekim drugim dvodnevnim izletom u okolici i učiniti ga trodnevnim, jer ma gdje da se ide u Austriji, uvijek se ide do Salzburga. Mnogo je vožnje u dva dana, a trasa je uvijek ista .