Subota, 12. veljače 2011. osvanula je maglovita. Galama iz šatora na Gatu Karoline Riječke se smirila i krenula je tiha subota. Spremila sam se i krenula na šetnjicu u organizaciji planinarske sekcije Udruge umirovljenika grada Rijeke.
Polazak: 8,30 sa Plumbuma.Ruta: zadnja stanica linije 1 na Plumbumu - Vežica - Sveti Križ - Strmica - Trsat. Vodiči: Dražen i Radivoj.
Polazak: 8,30 sa Plumbuma.Ruta: zadnja stanica linije 1 na Plumbumu - Vežica - Sveti Križ - Strmica - Trsat. Vodiči: Dražen i Radivoj.
Pored mnogih poznatih šetnjici se pridružila i planinarka Ljerka.
I krenuli smo lijepo preko Donje Vežice do Gornje Vežice, preko Kineskog zida i uzverali se sve lijepo po putu do Planetarija.
Na Svetom Križu smo u prekrasnom ambijentu popili kavu koju nam je poslužio vrlo gostoljubiv konobar Damir.
Sjećajući se mog bivanja na Gornjoj Vežici u trajanju od 22 godine kada je neboder s adresom Gornja Vežica B7 bio prvi izgrađeni 1970. godine, moram i danas svima priznati da je to (usprkos 1-sobnom stanu) bilo najljepše i najpunije razdoblje mog dosadašnjeg malog života. Prijateljstva stvorena u tome razdoblju na Gornjoj Vežici ostala su do danas (Cica, Miranda i na kraju rat te Smiljka). Jako poželjeh opet stanovati na Gornjoj Vežici. Usprkos tome da nekih dragih više nema među nama. 
Nastavili smo put preko mostića na Sv. Ani, preko Kačjaka i našli se na području bivše kasarne-vojarne.
Na tom putu vidjeli smo i jednu špilju koja je imala ulaz ali na drugoj strani nije bilo izlaza.
Nakon cca dobrih tri sata hodanja dio je odlučio da se još spusti pješice do ex Tvornice papira/Hartere u centar, a ja sam s Ljerkom još popila jednu kavu kod Jelušića i potom smo se kod Dvorane mladosti ukrcale na bus broj 2 i otišle svojim kućama.Zaključak: prekrasna šetnjica u ugodnom društvu, a sve polako s noge na nogu!
