U subotu 12. ožujka 2011. u 8,30 sati krenuli smo autobusom broj 21 s Delte za Brnčiće. Predviđena ruta na letku bila je: Brnčići-Lužina-Marišćina-Kopica-Saršoni. Stajalo je: staza nije zahtjevna (10 km, 3-4 sata hoda). Vodič je bio Dražen, ali bio je tu i Fadil iz "Učkara" (planinarsko društvo "Učka"). Dakle, straha nema, vodstvo je u sigurnim rukama. 45 hodača krenulo je na šetnjicu.
Umjesto u Brnčičima iskrcali smo se u Jardasima.
Umjesto u Brnčičima iskrcali smo se u Jardasima.
I krenuli lagano UZBRDO u smjeru Breze.
Nije izgledalo opasno po moje noge. Nakon jednog sata uslijedila je pauza za kratki odmor na nogama.
Moja prijateljica i ja našle smo malo dalje kamen na koji sam se mogla posjesti. A onda smo krenuli dalje. Put je bio kamenit, prekriven lišćem i moji štapovi su mi jako pomogli. 
Ne može se reći da smo lutali po šumi, put je bio uredno markiran.
No, problem je bio hodanje uzbrdo i nizbrdo, u vrtaču i iz vrtače van, gore-dole. Rekoše dečki da nije bilo mnogo uspona, samo JEDAN ali bilo je toga ipak malo više.
Gornja slikica ukazuje na put. I donja isto.
Grupa se prepolovila, imali smo jedne naprijed i druge na kraju. Potom je određen jedan dragi muškić da ide s onima koji (više) ne mogu. Odjednom sam se i ja našla u toj grupi i shvatila da posustajem.
A onda je dragi predstavnik Udruge umirovljenika došao k meni i rekao da ćemo uskoro doći do mjesta gdje se u Marčeljima možemo ukrcati na bus ako više ne možemo. Bio je to spas u zadnji čas. Već nakon drugog sata bilo mi je naporno. Nakon trećeg sata došli smo do mjesta po imenu Zelena dolina na petrolejskoj cesti. To je odmah nakon Pogleda i izlaska na petrolejsku cesu lijevo u pravcu Klane. Tamo ima i mali lokal s klupicama. A malo dalje je stajao bus koji bi trebao u 12,20 ići iz Marčelja. Bilo je 12,10. Da nije moja draga Branka intervenirala kod vozača autobusa da primi iznemogle hodačice, ja ne bih mogla odhodati do okretišta u Marčeljima. 
I tako se nas osam posustalih ukrcalo u bus, a Branku je doma odvezao sin. Ostali hodači su vjerojatno nastavili put za Saršone i tamo stigli prema predviđenom vremenu. Zaključak: sve OK, ali staza je ipak bila zahtjevna. 10 km gore-dole nije jednostavno. Sreća da je postojala mogućnosti odustajanja i ukrcaja na bus.
