27. i 28. kolovoza 2011.
Izlet u organizaciji turističke agencije "Roli tours" iz Rijeke.
Kada čovjek pomisli da će se raspametiti od vrućine, topline u stanu, cjelonoćne buke od glazbe (nazovimo to tako!), žamora onih koji su pretvorili dan u noć i na kraju noćne buke "zelene pijace", tada zaista rado pohrli na izlet u Alpe. Tako smo opet nas tri krenule na izlet koji je već u startu najavljivao da će biti malo zahtjevniji u pogledu pješačenja, ali što bi to bilo nama koji stalno tako hodamo. I okupismo se tako u subotu, 27. kolovoza, ukupno nas 19 većinom jačih "hodača", a malo manji broj onih koji koji vole do vrha stići vozeći se bilo čime. Krenuli smo u 6,00 sati, volan je bio u rukama iskusnog Bože koji je nas planinare puno puta negdje vozio. Uz uobičajeno zaustavljanje na Lomu i Ebenu u Austriji stigli smo do žičare za "Eisriesenwelt" kod Werfena.
Vodič i vlasnik Roland kupio je karte, a mi smo po laganoj kišici krenuli do žičare.
Nakon hodanja od cca 20 minuta, pa i kroz jedan tunel, stigli smo do žičare i popeli se kratkom vožnjom do 1.575 metara.
Troje nas ostalo je u gostionici ne htijući po kiši ići do ledene špilje, pa čak i najveće na svijetu. 
Budući da je kiša bila sve jača pa se čula čak i grmljavina, lagano smo se svaki sam za sebe spustili na početak. A naše grupe niotkuda. Ispostavilo se da je zbog nevremena žičara prekidala svoj rad. 
Pišući razglednice sačekali smo i ostale i krenuli na večeru u vrlo simpatičan panzion gdje nas je čekala odlična večera. Vlasnik je lovac, ulovio je jelena i priredio nam ga za večeru. Super! 
Nakon dobre večere pali smo u krevet kao pokošeni. Jedva mi je cimerica stigla reći kako je bilo u špilji: zanimljivo ali malo premračno. Nije to osvijetljeno kao (nekad naša) Postojnska jama.
Drugo jutro, u nedjelju 28. kolovoza 2011. krenuli smo nakon jako dobrog doručka u pohod na glečer Dachstein. Mnogo sam očekivala od toga, jer je sve ukazivalo da će i dan biti prelijep, a i cijena uspona žičarom je 31,00 Euro, nije malo. Za čas smo se našli na ulazu
u područje i stigli do uspinjače. 
Pričekali smo i krenuli s ukrcajem. Osobno sam odustala u zadnji tren pred polazak gondole. 
Sa 1.700 m gondola ih je odvezla na 2.700 metara gdje su imali lijepi razgled s najspektakularnijeg vidikovca u Alpama. Ja sam u međuvremenu promatrala Dachstein i okolnu
panoramu.
Nisam vidjela ledenjak, ali su mi oni koji su se popeli rekli da je bilo zanimljivo vidjeti i unutrašnjiost glečera a pogotovo "Eispalast", umjetnička djela i skulpture od leda.
Eto, malo smo se rashladili za weekend, hvala agenciji na ideji za ovaj izlet. No, bila sam mišljenja da treba ipak to sve i zabilježiti poradi budućih sudionika. Vjerujemo da će nas Roland povesti i na neki austrijski vrh na koji se neće penjati gondola, već kabine koje funkcioniraju kao Zahnradbahn, a ne kao Seilbahn. Npr: Puchberg am Schneeberg, Schneebergbahn-Zahnradbahn ili npr. Schafbergbahn kod St. Wolfganga-Salzkammergut itd.
