Mili Bože, iz Rijeke nema broda za Dubrovnik, zadnji je otišao 1. listopada. Autobusom: uf, 13 sati po Magistrali, zahodi očaj, putnici se mijenjaju a zavoja koliko voliš. NE! Avionom? Da, ali kako nisam bila sigurna u dan povratka, nisam pravovremeno nabavila "ticket" po normalnoj cijeni pa je i to otpalo. Ostalo je meni najdraže: AUTIĆ CLIO!
Informirala sam se danima unaprijed, Lauru, Ivana, Vitka, Damira, Bida, i možda još nekoga. Svi su imali neke varijante i ja sam na kraju napravila kombinaciju njihovih rješenja: Rijeka-Bosiljevo-Vrgorac-Metković-Dubrovnik. O povratku je bila dilema, ali na kraju sam odlučila: preko Ploča. I krenula.
1. dan: subota, 30. listopada 2010.
Krenula sam u 7,32 sati ispred moje kuće. Brzo sam se našla na ulasku na autoput na Grobniku.
Tijekom vožnje nebo se rasčistilo i ja sam na skretanje Bosiljevo stigla za jedan sat te tamo bila u 8,32. Limeni je bio za moj ukus malo spor, valjda je bilo uzbrdo. I tako smo se nas dvoje opet za sat vremena našli na odmaralištu i pumpi Janjče.
A onda se limeni razgoropadio. 
Proletjeli smo kroz Sv. Rok i nakon sat i pol vremena, točno u 11,00 sati bili smo na posljednjoj pumpi OMV-a (!!!) na Dalmatini. Točno 300 km za tri i pol sata. Naravno, natankala sam i veselo krenula dalje po prekrasnom vremenu . 
Nakon dva sata vožnje po praznoj cesti približila sam se izlasku s autoputa: Ravča. 
Nakon ukupno 5,5 sati vožnje platila sam na naplatnoj stanici Ravča 189,00 kuna za pređenih 472 km (Više nego previše. Sjetimo se cijena autoputeva u Italiji, Sloveniji i Austriji!) izašla sam s autoputa u relativno nepoznat kraj. 
Uslijedile su oznake koje bi me definitivno zbunile da nisam imala naputke mojih prijatelja. Pogledajte: 
Broj kilometara do Dubrovnika je varirao od 120 do 127. No, preko Staševice do Ploča nikako: to je cesta koja je "opala". Već ranije sam odlučila: Metković. Cesta je bila široka, prazna i dobro zakrpana.
Vozeći se preko Kule Norinske, kroz Metković, Opuzen, Neum (BiH) stigla sam po prekrasnom vremenu u Dubrovnik u 15,30 sati (8 sati vožnje sa stankom za tankanje, za kavu i za mandarinke).Dubrovnik me dočekao u svome sjaju:
Most dr. Franje Tuđmana s lukom Gruž u pozadini blistao je u svojoj eleganciji. Nakon odlaska na groblje otišla sam u hotel "Ivka" i ipak "pala" u krevet.
4. dan: utorak, 2. studenoga 2010. Iz Dubrovnika sam krenula u 10,00 sati prema Pločama. Uslijedio je nezaobilazni granični prijelaz kod Neuma.
Brzo sam se našla kod Rogotina i odmah potom uslijedilo je skretanje za Autoput!
Uslijedilo je nekoliko kilometara prekrasne ceste, a onda, kako to HAC napiše, "oštećen kolnik".
Od Dubrovnika do Ravče trebalo mi je opet dva i pol sata. Od Ravče do Rijeke pet sati. Na autoputu tu i tamo poneki auto. Na naplatnu stanicu Rijeka stigla sam u 17,30 sati a malo kasnije i u centar grada. Cijena autoputa opet 189,00 kuna. Mnogo. Cjelokupno vrijeme u povratku opet 8 sati. 600 km.
