Krstarenje Dunavom i Beč

U srijedu, 1. rujna 2010. godine krenula sam preko agencije "Roli-tours" iz Rijeke na petodnevno putovanje pod nazivom "Krstarenje Dunavom i Beč". Da ne zaboravim kako je to bilo, evo male bilješke sa slikicama.

Krenuli smo u 7,00 sati s Delte i kroz Sloveniju (zaustavljanje na Lomu) i prelijepu Austriju (zaustavljanje oko 12,00 sati u Landzeitu za ručak) stigli oko 16,00 sati u Passau. Smještaj u vrlo ugodan hotel.

Vrijedni Roland (vodič i vlasnik agencije) odmah nas je poveo u razgled prekrasnog gradića u koji bih se sigurno opet vratila ako bude neke prilike. Imali smo slobodno veče.

Drugi dan, u četvrtak 2. rujna 2010. razgledavali smo ujutro nakon doručka još malo Passau, vidjeli gdje ćemo se ukrcati na brod i dobili slobodno. Na brod "Kaiserin Elisabeth" trebali smo se ukrcati u 13,30 sati, polazak u 14,00 sati, ali se ipak krenulo s malim zakašnjenjem u 14,30 sati.

Vožnja je bila simpatična uz zaustavljenje u Engelhartszellu i Obermühlu, potom bogata večera na brodu i dolazak u Linz u 20,30 sati. Odlazak u hotel, spavanje i drugo jutro opet dalje: u petak 3. rujna 2010. natrag na Kaiserin Elisabeth u 8,30 sati. Uslijedila je cjelodnevna vožnja (u Beč smo stigli oko 22,45 sati) sa dva zaustavljanja od po 90 minuta.
Prvo zaustavljanje bilo je u mjestu Grein gdje smo odgibali u dvorac Greinburg, bili počašćeni čašom sekta (pjenušca) i prisustvovali u viteškoj dvorani prekrasnom polusatnom koncertu.

Potom smo se vratili na brod i nastavili krstarenje. U kasnim popodnevnim satima zaustavili smo se u Dürnsteinu, živopisnom mjestašcu važnom zbog zatočeništva engleskog kralja Richarda Lavljeg Srca.

Mjesto i okolica poznati su po proizvodnji marelica i svega što se od marelice može proizvesti: džemovi, likeri, rakije, čokolada i sl. Naravno, uslijedila je kupovina.

Po povratku na brod uslijedila je i ovo veče bogata večera uračunata u cijenu. Baš smo se lijepo napapali! Kasno navečer (cca 22,45 sati) pristali smo u Beču i busom se odvezli do hotela Wien Austria Trend Hotel Bosai.

Nažalost, hotel je od centra bio udaljen 25 minuta vožnje našim busom.

U subotu 4. rujna 2010. krenuli smo u 8,30 sati s "vodičkinjom" u razgled Beča, a potom u razgled dvorca Schönbrun (ili ZOO-a, ulaznica 14,00€, po želji).





Osobno sam se opredijelila za razgled zoološkog vrta i vidjela malog slonića Tonića, medeno.


Nakon toga smo se opet vratili u centar Beča i od 15,00 do 20,45 sati imali slobodno za shopping ili daljnje razgledavanje Beča. Obzirom da su me nožice zaboljele od prethodnog razgledavanja i šetanja po zoološkom vrtu, ostavila sam Hofburg i caricu Sissi te Mariahilferstrasse za jedan drugi put. Beč je uvijek putovanja vrijedan. Autobus nas je vratio u hotel gdje smo od umora odmah pali u krevet.


Došao je i zadnji dan: nedjelja 5. rujna 2010. Relativno rano (8,30 sati) nastavili smo razgled Beča odlaskom do dvorca Belvedere (sagradio ga vojvoda Eugen od Savoje iliti Savojski)

a potom u Prater gdje smo se svi lijepo popentrali na Riesenrad za 8,50€.

Potom smo u 12,00 sati krenuli za Rijeku uz usputno zadržavanje za ručak oko 13,30 u Landzeitu.

Uz mali gumidefekt (o, Bože, dogodi se svakome) i zaustavljanje na Ravbarkomandi stigli u Rijeku u pristojno vrijeme u 21,00 sat.

Sve u svemu zgodno za vidjeti, iako je šteta da se nije mogao ukomponirati Linz. Ja bih na račun Beča, skratila ga za jedan dan, dodala Linz. Praktički je moguće. No, ostavit ćemo to dragom organizatoru Rolandu na volju za drugo putovanje i neke druge putnike. Njemu svaka čast i čest na trudu, strpljenju i organizaciji.