U nedjelju, 12. rujna 2010. odvezle smo se Cliom (važan a nigdje ga nema) Tatjana, Ljerka i ja u Buzet kako bismo kupile sok od aronije koji bi tamo trebala prodavati firma iz Višnjana. Sajam i događanje se trebalo započeti u 12,00 sati. Tako je i bilo. Iz Rijeke dođosmo malo prije toga, za 45 minuta vožnje kroz tunel Učka, popesmo se malo teže do grada i eto nas.
Nismo se ni snašli a ono evo i naših dragih prijatelja Branke i Marinota Leidl.
Potom smo krenuli u obilazak sajma. Bilo je svega i svačega oku ugodnoga.
Našli su se i naši proizvođači soka od aronije. Bilo je tu i džema i likera, sve okusu ugodno.
Nismo odoljele niti štandu s kruhom i kolačima.
Bilo je tu mnogo toga simpatičnoga:
Potom se malo i prigladnjelo pa smo otišli na jedan od trgova gdje su stolovi i kuhinja zaposjeli ljudima portune (slično kao moja Sofija za otvaranje Riječkih ljetnih večeri). Bilo je tu svega dobroga za "pojist i popit". Hrana se čekala u "fili".
Ja sam odabrala fuže s gulašom od istarske kobasice. Odličan! Žao mi je da nisam mogla što drugo, ali ovo i buzetsko pivce našlo je svoje mjesto u trbušiću, ukupno 40 kuna. Može!
Da bude i uhu ugodno pobrinuli su se "armonikaši".
I što da još čovjek kaže riječju i slikom. Bila je tu i službena glazba:
A i njega su jadnoga dovukli, brižno blago.
A da bih nekoliko narednih dana mislila na lijep izlet proveden u Buzetu kupila sam kilo lisički i narednih se dana sladila juhom, gulašom s palentom, rižotom i gulašom s fužila. Cijena gljiva 50 kuna kilogram. 
Prije odlaska kući popile smo kavu, macchiato i capuccino u hotelu u Buzetu: sve skupa 15 kuna.
Prije odlaska kući popile smo kavu, macchiato i capuccino u hotelu u Buzetu: sve skupa 15 kuna.I što da čovjek kaže, samo jedno: Istra nam je draga i mila.
Nema komentara:
Objavi komentar