Venezia i otoci lagune

Otoci venecijanske lagune:

Murano, Burano, Torcello, Lido di Jesolo, Venezia
16.-17. listopada 2010.

Moja ljubav prema Veneciji započela je kad sam bila u dobi od 11 godina i kad me mama za Dan Republike tamo odvela. Za posjet je trebalo posjedovati vizu za Italiju koja se ishodovala u talijanskom konzulatu u Kopru. I tada je počelo naša uzajamna ljubav: u prosjeku sam barem jedanput godišnje bila u Veneciji u svim mogućim prilikama i godišnjim dobima, sa meni najdražim osobama koje na moju veliku žalost više nisu sa mnom. Ostala je poneka fotografija. A Venecija i ja volimo se i dalje. Trajno.

Toliko posjeta Veneciji, a samo dva puta bijah na otočiću Murano, na ostala dva nikada. Iskoristila sam ponudu putničke agencije Roli-tours i otišla na 2-dnevni izlet da upotpunim sliku o Veneciji. Cijena od 590,00 kuna bila je prihvatljiva.

1. dan: krenuli smo u 7,00 sati sa Delte i u 11,30 bili na Punta Sabbioni gdje smo na parkingu ostavili bus, te se nas 26 putnika + vodič Oleg Medica i vozač Božo uputili na otoke. Dan je bio prekrasan.

Stanka na Gonarsu

Ukrcali smo se na mali brodić.

Prvi je na redu bio otočić Murano poznat po izradi čuvenog venecijanskog stakla i predmeta od njega. Obišli smo jednu od malih "tvornica" i vidjeli kako se to radi a potom prošetali otokom i razgledali crkve, popili kavu.

Simpatični vodič Oleg Medica: uvijek nasmiješen i susretljiv.

A onda smo se otputili dalje za otočić Burano. Tijekom svake vožnje bilo je i onih koji su malo dremucnuli. I eto nas i na Buranu. Najprije smo ugledali kosi toranj, doslovce se nakrivio.

Prošetali smo Buranom, čuvenom po izradi čipke. Otočić je vrijedan dolaska. Bili smo oduševljeni. Fotografije govore same od sebe.

Vremena za dulje zadržavanje bilo je premalo, rado bismo bili ostali još malo tamo, ali trebalo je dalje na Torcello, što nisam zažalila.
Otočić je poseban: zelenilo okruženo lagunom i dva sakralna bisera: katedrala Santa Maria Assunta i bizantska crkva Santa Fosca.
Ne smijem zaboraviti dodati kako tamo stoji i tron na kojem je navodno sjedio Atila nakon što su Huni pod vodstvom Atile 452. godine prodrli u ove krajeve.
Jedan od najpoznatijih zaljubljenika u šarm i mir Torcella bio je američki književnik Ernest Hemingway koji je na otoku proveo izvjesno vrijeme 1948. godine, i tu napisao dobar dio svog
romana "Preko rijeke u šumu". Boravio je u locandi Cipriani.

Nakon razgleda svi smo se opet ukrcali u brodić i vratili se na Punta Sabbioni tj. kopno i od tamo se busom odvezli do dvadesetak km udaljenog Lida di Jesolo gdje je bio naš prelijepi novorestaurirani hotel "Adlon" .

2. dan. Jutro koje nas je čekalo bilo je sve samo ne lijepo: jako jugo, kiša i vjetar, hladnoća, prava neugoda. Bilo je naprosto ružno otići na kišetinu iz tako lijepog hotela nakon vrlo lijepog doručka.
No, Oleg je bio neumoljiv. Krenuli smo već u 8,00 sati iz hotela kako bismo u 9,00 sati krenuli iz Punta Sabbioni za Veneciju. Brodić je, na moju radost, bio malo veći, uz nas i hrpa Španjolaca različite dobi koji su cijelim putem pjevali. Valjda su negdje trebali nastupiti. Tako smo za 25 minuta stigli do Venecije. Dočekala nas je poplava i pontoni. Naš vodič Oleg vrlo je savjesno odradio svoj zadatak: usprkos svemu on je šetao s nama od brodića do Trga sv. Marka, pa nastavio do Ponte Rialta i sve okolo naokolo do Trga pa čekao red za ulaz u crkvu s mojom cimericom, sve do 11,30. Svaka čast. Evo, kako je to izgledalo u praksi:
Iako je postojala dobra volja putnika da se već u 15,00 sati krene natrag, vodič nam je objasnio da ne može jer je brodić stalno zauzet prijevozom grupa i moramo čekati svoj termin do 17,00 sati. Bilo je to malo mukotrpno, jer se zbog kiše i poplave nije dalo hodati po Veneciji, a kamo negdje na otvorenome sjesti i odmoriti umorne nogice.

Vjetar mi je potrgao moj SDP kišobran pa je kretanje bilo malo "čupavo". Tako smo moja cimerica Sonja i ja završile prije zadnje kave u crkvi San Giovanni in Bragora, u kojoj je kršten Antonio Vivaldi, na koncertu školskog zbora škole Santa Tereza blizu Dorkinga (23 milja južno od Londona, UK iliti England) pod vodstvom Timothy Caistera. Proboravile smo tamo sat vremena i uživale u pjevanju simpatičnih mladih Engleskinja.
I na kraju je prestalo padati. Tada smo utvrdile da je prekrasan jedrenjak na rivi školski brod ratne mornarice (L'Amerigo Vespucci è un veliero della Marina Militare.) "Amerigo Vespucci" i da ga se moglo razgledati već od 15,00 sati. Šteta. Taj biser sagrađen je 1931. godine i blizanac je mlađeg brata iz 1930. godine "Cristofora Colomba". (Što mogu što sam slaba na plave uniforme. Jedna je novosašivena kapetanska u maminom ormaru uzaludno čekala mog ujaka 40 godina da se odnekud s Pacifika pojavi i obuče je.)

U 17,00 sati došao je po nas naš prijevoz

i uspješno nas vratio na Punta Sabbioni.

Svaka čast mladim pomorcima kako su nas vozili po tom jugu gore dole. Nije čovjeku baš drago kad mu je more u visini očiju.

Potrpali smo se u bus i dokotrljali u Rijeku nešto prije 22,00 sata.
Sve u svemu, lijepo proveden weekend uz dobru ideju voditelja agencije Roli Tours. Autobus ugodan, vozač već ranije isproban, broj putnika optimalan, vodič OK.