Izlet na Plitvička jezera u organizaciji Sindikata djelatnika Grada Rijeke u nedjelju 29. svibnja 2011.
U prekrasno nedjeljno jutro u 7,00 sati krenulo je 47 izletnika put Plitvičkih jezera. Umjesto našega Dina došao nam je vozač Ivo s autobusom firme "Jure". Uz obaveznu stanku u Senju, jer do motela Borje više nema zaustavljanja, popili smo jutarnju kavicu i vedro nastavili dalje. No, onda je počeo problem koji je trajao cijenim putem: umjesto da se autobuh hladi, njemu je cijelim putem radilo grijanje. Da li zbog toga ili aktivnosti u busu oko prebrojavanja putnika i tome sličnih potrebitih radnji, našoj organizatorici puta bilo je malo teško pa smo brzo stali u Babinom potoku i malo se hladili da bi nastavili put.
Živo i veselo stigli smo na Plitvička jezera u 10,30 sati i krenuli u 11,00 sati u razgled sa sjevernog ulaza (broj 1) lijepo uzbrdo kao i svi ostali drugi mnogobrojni turisti . Cijena ulaznice je katastrofa: 100,00 kuna za odrasle-grupni ulaz. Obavezno smo se poslikali kod Velikog slapa.
Vedro i veselo išli smo polako jedan iza drugoga uživajući u predivnim bojama jezera. 
Prošavši Donja jezera došli smo do jezera Kozjak oko 12,30 sati i napravili stanku od 30 minuta za odmor umornih nožica, kavicu i ostale potrebe. A onda smo se svi ukrcali u brodić i krenuli prema Gornjim jezerima.
Izletnici su se pobrinuli da im vodič tj. ja bude prepoznatljiv među mnogobrojnim stranim turistima. Iskrcali smo se i za istu cijenu ulaznice obišli samo polovicu Gornjih jezera jer vlakić nije vozio dalje od stanice 2 do stanice 4 zbog rekonstrukcije ceste. Tako su sve grupe obilazile dio Gornjih jezera jer se nisu mogli vratiti vlakićem. Lijepo su to napisali na internet, na panoima prekrižili crvenom bojom stanicu 3 i 4 i AMEN. Obišli smo veliki i mali Prštavac, jezero Galovac i u visini stanice broj 3 krenuli obilaznim putem natrag do Burgeta iliti Bukova, ukrcali se na brodić i prebacili u podnožje hotela "Plitvice" pa se polako popentrali do parkinga broj 2 gdje nas je čekao autobus.
Hodanje u trajanju od četiri sata potaknulo je želučane sokove pa je okupljanje izvršeno vrlo brzo uz pomoć Divnine zviždaljke i ključne riječi "RUČAK". Svi, i veliki i mali, bili su u trenu u autobusu. Duša svih sindikalnih izleta gradske uprave, naša Federika organizirala je super-ručak u restauraciji "Plitvička vrela" po cijeni od 60 kuna (juha, čevapčići sa prilogom, salata, savijača od sira) ili 65,00 kuna (isto ali svinjsko pečenje s krompirom).
Nakon super-ručka krenuli smo lagahno natrag. Usprkos suncu, grijanje je radilo i dalje. Za svaki slučaj, da ne ponestane topline.
U Babinom potoku napravili smo stanku zbog domaćih proizvoda: meda, sira, rakije. Cijene su bile povoljne, barem što se meda tiče.
A onda je krenula i organizirana pjesma: izletnici su dobili tekstove pjesama u ručice, gitara se oglasila i tako smo se lijepo "soto voce" vozili kući. 
Iskrcavši pet putnica u na pumpi u Kraljevici došli smo opet na Jelačićplatz iza 21,00 sat, veseli i zadovoljni. Vozača Ivu smo pohvalili i zamolili ga da kaže vlasniku da popravi bus jer ovo ipak ne ide, dodatno se zagrijavati po ovoj vrućini nema smisla. E, moj Dino, što nam to radiš?
Nema komentara:
Objavi komentar